Zaštićeni dijelovi prirode - ROVINJ

Na temelju recentnih dvanaestogodišnjih praćenja meteoroloških podataka u Rovinju, srednja godišnja temperatura iznosi 13,5° C, padaline 766,8 mm, dok je relativna vlaga zraka 75 %. Klima je topla, semiaridna. Tijekom godine, više od trećine dana su bez vjetra, dok je učestalost bure mnogo manja od ostalih mjesta uz zapadnu obalu istarskog poluotoka. Mikroklima ovako blagih karakteristika prisutna je još samo kod Brijunskog arhipelaga i Malog Lošinja. Broj vedrih dana u godini je 134, što je najviše na Jadranu nakon dva južnodalmatinska lokaliteta (Makarska i Orebić). Istovremeno Rovinj je mjesto sa najmanjim brojem oblačnih dana na Jadranu. Fitocenološki promatrano, radi se o eumediteranskoj zoni zimzelene vegetacije, asocijacije šume crnike i crnog jasena (Orno-quercetum ilicis L.).

ROVINJSKI OTOCI I PRIOBALJE - zaštićeni krajolik (1968.)

Ova jedinstvena cjelina, površine oko 1300 ha, proteže se od rta Sv. Ivana kod ulaza u Limski kanal , pa sve do Barbarige, izuzimajući užu zonu grada. Ovdje nalazimo više od 20 otoka i otočića (Šturago, Sv. Andrija, Maškin, Sv. Katarina, Sv. Ivan, Velika i Mala Sestrica, Velika i Mala Figarola, Polari, Veštar i dr.), dok je obala razvedena brojnim rtovima (Križa, Kurent, Guštinja, Datule) i uvalama.
Dominirajući motiv rovinjskih otoka i priobalja jesu gusti sklopovi četinjača, prvenstveno borova (alepski bor - Pinus halepensis L.; brucijski bor - Pinus brutia Ten.), cedrova (himalajski cedar - Cedrus deodara (D.Don.) G. Don. fil.) i čempresa ( obični ili mediteranski čempres - Cupressus sempervirens L.), koji se pojavljuju pojedinačno ili u skupinama. Navedene vrste redom su unešene (alohtone), no često ih nalazimo u zajednici sa autohtonom vegetacijom, više ili manje degradiranom šumskom zajednicom hrasta crnike (Orno-quercetum ilicis L.). Neposredno uz makiju crnike, idući ka kontinentu nalazimo i panjače hrasta medunca (Quercus pubescens L.).
S pejzažnog aspekta, ističu se vertikale čempresa piramidalnog oblika, koje strše iznad krošanja ostalih stabala, dajući time tipičan mediteranski štih koji nalazimo u mnogo mjesta duž obale. Odlika rovinjskih pejzaža jest i u tome da ovdje nalazimo starije primjerke navedenih vrsta, pa i parkovne cjeline, sađene prije stotinjak godina u doba austrougarske monarhije, pa je time i vrijednost ambijenta izraženija od ostalih sličnih lokaliteta.Osim u vrlo zanimljivoj formi pejzaža, koja je dijelom uvjetovana različitim veličinama i oblicima krošnji stabala, vrijednosti nalazimo i u koloritu koji dodatno razigrava krajolik različitim nijansama boja lišća.

ZLATNI RT (PUNTA CORRENTE) - park-šuma (1948.)

Zlatni Rt je prva zaštićena park šuma u Istri, proglašena još 1948. godine. Jedna od najznačajnijih je parkovnih cjelina našeg primorja, osebujne ljepote, visoke estetske i botaničke vrijednosti.
Ukupna površina park šume je 52 ha, a u njoj nalazimo sastojine alepskog (Pinus halepensis Mill..), brucijskog (Pinus brutia Ten.) i drugih borova. Autohtona makija (Orno-quercetum ilicis L.) temeljna je komponenta park-šume, dok je arboretumski raspoređeno više različitih skupina egzota sa soliterima ( cedrovi, duglazije, jele, čempresi). Poseban dojam ostavlja zvjezdasta skupina himalajskih cedrova (Cedrus deodara (D.Don.) G. Don. fil.) sa interpoliranim duglazijama (Pseudotsuga menziesii (Mirb.) Franco), jelama (Abies x vilmorinii Mast.) i raznim vrstama čempresa, smještena na južnoj strani. Parkovnu cjelinu harmonično nadopunjuje više livadskih travnjaka.

ŠKARABA - park-šuma (1995.)

Nadovezuje se na Zlatni rt, sa vrlo sličnim karakteristikama.. Impozantni slojevi pločastih blokova vapnenca uz obalu pridodaju lokalitetu novi estetski moment, tako da je obala tijekom ljetnih mjeseci vrlo zanimljiva za kupače. Na ulazu nalazimo skupinu duglazija i pinije, uz najčešće prisutne skupine starih brucijskog bora te autohtonu makiju. Ukupna površina park šume je 14 ha.

Webmaster

Copyrighted