Pazin je grad u središtu Istre formiran oko Kaštela na stijeni ispod koje pazinski potok ponire u podzemlje. Spominje se u jednoj ispravi Otona II. iz 983. godine (Castrum Pisinum). Ponor Pazinčice - Jama - prirodni je fenomen pod posebnom zaštitom. Kaštel je dvokatna utvrda nepravilnog tlocrta s unutarnjim dvorištem. Današnji izgled u najvećoj mjeri je nastao u 15. i 16. st. kao posljedica čestih pregradnji. Prvobitna utvrda  bila je izduženog oblika, s kvadratnom kulom, zidinama koje su obuhvaćale i okolne kuće, te romaničkom kapelom posvećenom Madoni. Preko obrambenog jarka spuštao se pokretni most. Izgradnjom polukružne kule (s prolazom u podnožju) Kaštel je dobio element veće sigurnosti. Iz Kaštela se upravljalo Pazinskom grofovijom, velikim feudalnim posjedom koji 1374. postaje vlasništvo austrijske kuće Habsburg. Srednji vijek bio je doba ojačavanja Kaštela novim fortifikacijskim rješenjima. U 18. i 19. st. slijedi faza razgrađivanja utvrde: ruše se bedemi oko platoa nad Jamom, obrambeni jarak i pokretni most postaju nepotrebni, a u prvoj polovici 19. st. srušen je vrh četvrtaste kule. Sobe dobivaju nove prozore i više svjetla, Kaštel se otvara prema gradu. Poslije drugog svjetskog rata kaštel je dobio novu , muzejsku namjenu. U njemu se nalaze Etnografski muzej Istre, Muzej grada Pazina i depo povijesnog arhiva. Francuski pisac Julles Verne u taj je ambijent smjestio dio radnje romana "Mathias Sandorf". Za opisivanje Kaštela i Jame navodno se koristio fotografijom koju je dobio od jednog pazinskog načelnika. PAZINSKA JAMA je "najljepši primjer evolucije krške hidrografije i morfologije u Istri". Istraživanjem podzemlja otkrivene su galerije, sifoni i jezera velike dubine. Okomite stijene dosežu visinu od stotinjak metara, a spilje koje je priroda stvorila posjeduju interesantne sadržaje. Za vrijeme jačih kiša oko otvora Jame stvara se jezero, a najveće oborine izazivaju poplave. Prva stručna istraživanja podzemlja obavljena su krajem prošlog stoljeća (Martel i Putick, 1896. g.)

Webmaster  copyright 1997.