Danas su  Tar i Vabriga, šireći se jedan prema drugome, postali jedno naselje, dijeli ih tek saobraćajnica Pula - Trst. Povijesno bi bilo točnije reći - tri naselja: Tar, Frata, Vabriga, no Frata je već južno predgrađe Tara. U prošlosti su to bile tri župe, tri zvonika, tri crkve: Sv. Martina, Sv. Mihovila, Sv. Antona. Preci Tarčana i Vabrižana umješno su sebi izabrali mjesto za svoje bivstvovanje. Plodna je to visoravan (112 metara nadmorske visine),  koja se s jugozapada blago spušta ka suncu i moru, a sa sjeverne stane strmo ka ušću rijeke Mirne. Prekrasan je to vidikovac: na sjeveru Novigrad, a na jugu Poreč.

Za vedrijeg vremena vide se Alpe, a s tarskog zvonika pogled seže i do zvonika Sv. Marka u Veneciji, koji mu je sučelice, s onu stranu Jadrana. Odvajkada se u ovom kraju živi s maslinom i vinovom lozom, ali uspijeva i pšenica i povrće, bademi i smokva. Ako nisu na traktoru, Tarčani i Vabrižani su u lađi - dvije su njihove oranice - zemlja i more. Ali, eto, danas su svi pomalo ugostitelji i turistički djelatnici.