VINSKA CESTA BUZEŠTINE

Površna saznanja o Istri govore kako je ovaj poluotok najljepši uz more, te kako upravo tu u priobalju, na zemlji crvenici, zri najbolja vinova loza. Budite sumnjičavi na te preuvjerljive tvrdnje, makar one bile potkrepljene i navodom: "Tako je još od antičkih vremena".
U unutrašnjosti Istre, po brežuljcima gdje crvena zemlja postaje siva, bijela, glinasta, rodi vanredna loza čiji grozdovi uz ljudsku ljubav i mar postaju gusto, opojno vino. Najčešće tamno crveni teran i zlatna malvazija. Ali i mnoge stare autohtone sorte, neke i zaboravljenih imena.
Ova nas vinska cesta vodi sjevernom Istrom, uskim cestama i puteljcima do malih sela i zaseoka do prastarih konoba i iskonskog vina. Tu kao da je vrijeme stalo, vino je ono staro. Bačve su male, drvene, neki podrumi još su na zemljanim podovima, ta iskonska kapljica tu se dvostruko više ljubi.
No, Buzeština ima i svoj vinski Eldorado. To je mjesto Vrh na vrhu brežuljka. Prekrasan je to vidikovac. Kažu da se s tog mjesta unaokolo vidi sto zvonika susjednih sela. Južne padine čuveni su mikrokozmos vinograda, a Vrh mjesto dobrog vina. Kažu još, najboljeg u Istri. I još jedno nerazjašnjeno vinsko čudo. U Vrhu dvije obitelji proizvode - pjenušac. Kako je šampanjac došao u središte poluotoka ? Svaka obitelj ima svoju priču. Po jednoj je tajnu spravljanja pjenušca donijela siromašna austrougarska plemkinja. Po drugoj bio je to Napoleonov inženjer i graditelj cesta koji je shrvan teškom bolešću bio tu napušten od prijatelja. Njegovala ga je, kao u najboljim pričama, lijepa djevojka, pa ga i na kraju ozdravila. Zauzvrat mladi je Francuz odao tajnu šampanjca.
Kada ste već u tom kraju, posjetite i drevni srednjevjekovni Buzet, prošećite uskim kamenim uličicama, zavirite u njegov muzej i župnu crkvu. A ako ste već tu, potražite i dva najmanja gradića na svijetu - Hum i Roč, prođite alejom glagoljaša te tamo uz naša autohtona vina kušajte i domaću kuhinju. Jedno s drugim idealna je gurmanska kombinacija.

Vinari Buzeštine

Webmaster

Copyright 1998